2010-03-07 12:35:00

Ljubav je...

Glumci Perica Martinović i Goran Matović gostovali su u našoj školi s predstavom Ljubav je... Oni su učenicima i nastavnicima recitirali poeziju poznatih hrvatskih i stranih pjesnika, naravno, ljubavne tematike. Nakon toga, dali su intervju školskim novinarima.

NOVINARI: Odakle ideja za ovakav kolaž poezije i proze?

GORAN: Živimo u vremenu rasula pameti. Živimo u vremenu kad se afirmiraju ružnoća, ne ljubav ili mržnja, a nama se čini da je ljude potrebno okupljati oko najplemenitijeg osjećaja, oko ljubavi.  Perica i ja  smo skloni literaturi, skloni smo magiji govora i odlučili smo odabrati pisce kroz  koje mi sami možemo progovoriti o ljubavi. Dakle, odabrali smo one pisce koji o ljubavi razmišljaju slično kao mi i sklopili smo jedinstveni ljubavni dijalog. Kroz dvadesetakpisaca, hrvatskih i svjetskih književnika, mi progovaramo o ljubavi, bolje rečeno mi pokušavamo preko njih odgovoriti na pitanje što je to ljubav.

NOVINARI: Što je cilj ove predstave?

GORAN: Cilj je da se prošire polja interesa za literaturu, za poeziju, prozu i hrvatski jezik kome mi pridajemo veliku važnost jer mislimo da jako malo ljudi u hrvatskoj govori pravilni hrvatski jezik. Cilj je da proširimo polja ljubavnog djelovanja, da vidimo zapravo iskustva ljudi, tj. pisaca koji su pisali u 20. i 21. stoljeću. Mi širimo glas o tim djelima. Mi širimo njihov glas i  polja ljepote, ali ne samo polja ljubavnog govora, ne samo polja literature, nego polja dobrote, polja nekog ljepšeg svijeta koga mi osjećamo. Ovaj narod ima krasne ljude, talentirane umjetnike, divnu djecu i odrasle, dakle ima jedan siloviti potencijal od prirodnih bogatstava do svega ostalog, samo to treba na neki način profiltrirati i napraviti od te zemlje neki sklad koji je blizak poeziji. To je oduvijek bio naš cilj. Namjera nam je i da podsjetimo ljude, mlade ljude kao što ste vi, da je ljubav najvažnija tema života, ne samo ljubav prema voljenoj osobi, nego ljubav prema domovini, ljubav prema bližnjemu, što se često zaboravlja.

NOVINARI: Biste li rekli da je ljubav vaša glavna inspiracija i motivacija u životu?

PERICA: Apsolutno, i samo i jedino to. Ja sam živjela u Dubrovniku. Baka me tako odgojila i, naravno, roditelji. I hvala im na tome.

NOVINARI: Kako ste se upoznali? Kako je to sve krenulo?

PERICA: Suradnja između mene i Gorana počela je još i prije ovoga. Sad će to Goran detaljnije.

GORAN: Perica i ja smo glumili u  jednom filmu. Perica je bila Lila Brik, a ja Majakovski. U pauzama između snimanja, razgovarali smo o svemu i svačemu. Došli smo do nekakvog zajedničkog zaključka da bi bilo dobro da zajednički pokrenemo neki projekt pa smo napravili jednu predstavu koja je inspirirana životom i djelima genijalnog španjolskog slikara Salvadora Dalija. U toj predstavi Perica je igrala Galu, a ja sam igrao Eluarda  i Dalija. To je bio naš prvi projekt i vidjelo se da mi možemo zajednički djelovati, da imamo sličan pogled na ljubav i literaturu i da možemo zapravo zajedno ostvariti neki cilj!

NOVINARI: U predstavi govorite stihove mnogih pjesnika, kojeg biste pjesnika izdvojili kao vama najdražeg?

GORAN: Tin Ujević. Ja Ujevića govorim preko 30 godina i o njemu sam napravio jednu predstavu koja se zove San i ludilo. Odabrao sam fragmente ispovjedne proze i lirike Tina Ujevića i spojio ih u jedinstvenu Ujevićevu ispovijest. On je za mene jedna velika fascinacija.

PERICA: Meni također Ujević, ali i Paljetak, Krleža, Matoš i mnogi drugi.

NOVINARI: Što ste kao tinejdžeri više voljeli čitati, poeziju ili prozu?

PERICA: Da budem iskrena, voljela sam čitati oboje, ali sam kao mlada djevojka  među piscima bila sklona više Ranku Marinoviću, nego Krleži, a sada kao malo starija osoba malo više volim Krležu.

NOVINARI: Mani Gotovac je rekla: Nije naime sasvim lako ustanoviti što je Goran Matović. Jer on nije samo glumac. On ne govori samo tuđe tekstove, nego ih izabire, montira, slaže, režira ih, daje im svoje namjere i svoj smisao. Ni glumac ni redatelj, ni autor – Goran Matović je u isto vrijeme sve to zajedno. Kako biste komentirali tu njezinu misao?

PERICA: Ja bila se složila s njom. U mnogim stvarima se ljudi ne mogu složiti s njom, ali je ja poštujem kao osobu.

NOVINARI: Vaše zanimanje zahtijeva mnogo truda, vremena, ali i putovanja. Kako to podnose vaše obitelji?

PERICA: Oni jedva čekaju da mi negdje otiđemo. Šalim se, naravno. To je naš posao, naša misija. Mi smo nomadi ljepote.

NOVINARI: Kad upišemo vaša imena na google, prikažu nam se stranice koje govore o vašem radu i projektima. Kako ste se uspjeli othrvati od tračeva i zadiranja u vaš privatni život?

GORAN: Perica i ja smo u privilegiji da ne pripadamo krugu ljudi koji su radili sapunice i neke slične projekte.

PERICA: Mi medijima, kao što je Red Carpet, nismo previše zanimljivi i trudimo se ne biti im zanimljivi. Mi se bavimo stvarima koje nas zanimaju i pokušavamo to prenijeti na što više ljudi. Nekima se te stvari sviđaju, a nekima ne.

NOVINARI: Koliko godina radite zajedno?

GORAN: Zajedno radimo od 1986. godine, znači 24 godine.

NOVINARI: Koliko dugo stvarate jednu predstavu?

PERICA: Ponekad to može trajati i do šest mjeseci, godinu dana, ali općenito je rok trideset do četrdeset dana.

NOVINARI: Gdje više volite glumiti: u kazalištu ili na filmu?

PERICA: U kazalištu. Ima milijardu objašnjenja. Predstava nije uvijek ista, a film se jedanput snimi i pušta kao takav, tako da nam je bolje glumiti u kazalištu.

NOVINARI: Volite li glumiti pred djecoma? Je li vam lakše glumiti pred djecom ili pred odraslima?

GORAN: Nema tu pravila. Mi se trudimo svaki put biti najbolji.

NOVINARI: Koja vam je predstava do sada najdraža?

PERICA: Gala. To je zajednička predstava i stvarno nam je jako draga.

NOVINARI: Uživate li dok glumite?

PERICA: Da, naravno. To je naš život. Jako volimo glumiti i mislim da bolje zanimanje nismo mogli poželjeti.

NOVINARI: Hvala vam na razgovoru i želimo vam puno uspjeha u daljnjem radu!


Osnovna škola Dubovac Karlovac