Naime, religiju možemo definirati kao konkretni odnos čovjeka koji živi sa svojim Bogom, lice koje mu pripisuje, sliku koju projicira na Boga, obrede koje upotrebljava itd. Vjera, međutim, jest iskustvo Boga, slika Boga radikalno preobražena Njegovom objavom koja je primljena i shvaćena u potpunom obraćenju. Dakle, ovdje se ne radi o suprotstavljenosti religije vjeri nego se radi o tome da ono religiozno uvede čovjeka u vjeru. No, događa li se to kod nas?

Božić: Krist Spasitelj predstavlja se u slici novorođenčeta. A očekivalo se moćnog Boga koji bi napokon ozbiljno shvatio svoju ulogu na zemlji i stvari doveo na svoje mjesto. Međutim, pojavljuje se nemoćno dijete. Još jedno više nama na brizi. I to je religiozno razočaranje religioznih ljudi i religioznih institucija onog vremena. I našeg vremena. Božić tako postaje varka i neminovno dovodi do široke sekularizacije ovog blagdana. „Nemoćni“ Bog čovjeku nikad nije trebao. Svijet takvog Boga ne prihvaća.

Tko je onda Isus? Kakav je zaista Bog?

Isus svoj identitet nije nikada tajio. Nikada se nije kolebao oko svog identiteta. Pokazao je na sebe i rekao „Ja sam Put“, prihvatio je Petrovo štovanje kad mu se poklonio. Uzetomu čovjeku, preljubnici i mnogima sasvim je jasno rekao „oprošteni su ti grijesi“. Otvoreno je i jasno izrekao „Ja i Otac jedno smo“. Prije nego li Abraham posta – Ja jesam! – rekao je u drugoj prigodi naglašavajući staru hebrejsku riječ za Boga da jasnije shvate. Pobožni i religiozni židovi dobro su shvatili. Nekoliko puta dohvatili su kamenje da ga kamenuju za bogohuljenje.

Na djelu opet vidimo bezgrješnog prijatelja grješnika. Pohvalio je nekog ubirača poreza umjesto religioznog farizeja. Samarićanki se, iza koje je bilo pet propalih brakova i koja je trenutno živjela s još jednim čovjekom, prvoj otkrio kao Mesija. Čudesno je Isusovo suprotstavljanje grijehu a milostivo spašavanje čovjeka. Eto. To je Bog. Ljubav.

Evo uskoro će Božić. Kakva je naša slika Boga? Je li Bog ljubav ili moć? Kojem se Bogu radije molimo? Ljubavi ili moći?

Na drugom kraju je Kristova smrt. Napušten čovjek. Viče „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio“? Bog ne intervenira. Isus umire. Predaje svoj duh. Jedan religiozni razbojnik viče Isusu spasi nas, pa ti si Bog, jesi li moćan… Isus šuti. Drugi razbojnik u predanju svojem, u vjeri svojoj, Isusa moli da ga se sjeti u kraljevstvu svojem. Isus ne šuti – obećava mu raj još danas!

Ivan Bulaja