Budući da je Sretni princ na popisu lektire u šestim razredima, ovo je bila dobra prilika da se upoznaju s tim djelom i na malo drugačiji način.

Samo tri glumca i jedan glas (sretnog princa) bili su dovoljni da prilično vjerno prikažu radnju i naglase poruku koju djelo nosi. Osobitu pažnju privlačio je lastan kojeg je glumila/plesala djevojka u vrlo dojmljivom kostimu. Glazba je pratila radnju pa je cijela predstava držala pozornim učenike koji su ispunili gledalište.

Još jedna zanimljivost i novost za ovaj uzrast gledatelja bila je i 3D scenografija u pozadini pozornice. Ona je služila za prijelazno vrijeme koje nije moglo biti prikazano u 40 minuta predstave.

Možda upravo ovakve izvedbe odgoje mlade za odlaske u kazalište i kada više ne budu u sklopu projekta Svako dijete 4 puta u kazalište.